Poboljšanje stope preživljavanja novorođenih zamorčića
Glodari

Poboljšanje stope preživljavanja novorođenih zamorčića

Napisao Roger Boraston

Naše iskustvo s uzgojem nazime bilo je toliko dramatično da smo odlučili da će biti od interesa za sve i stoga smo napisali ovaj članak.

Pažnju nam je privukao jedan alarmantan trend, koji smo uočili pri sumiranju rezultata godine. Jedna ženka je pri rođenju izgubila dva mladunca, druga svih šest svojih mladunaca, a treća je rodila prerano i kako to nismo očekivali, ženka je držana u istom kavezu sa mužjakom koji je pobio sva mladunčad nakon što su rođeni (barem pretpostavljamo da je to bio slučaj, pošto su svi mladunci umrli od posljedica napada). Odnosno, stopa preživljavanja mladunaca nije prelazila 40% godišnje. I to ne računajući ženke koje su umrle tokom porođaja. Sigurno je nešto moralo da se uradi!

Prošla je još jedna godina, na kraju nas je prijatelj pozvao iz Velsa da sazna kako mu je ženka koju je ostavio kod nas da se pari sa odgovarajućim mužjakom, pošto nije želio da nabavi mužjaka ove rase. Glas na telefonu je zvučao uznemireno, jer je ovaj čovjek izgubio mnogo svojih ženki i mladunaca u prethodnoj godini, a njegova zabrinutost nije bila neosnovana. Uspio sam odgovoriti da je porod počeo dva dana prije očekivanog datuma, ali je i pored toga ženka rodila četiri zdrava praščića. I majka i djeca su dobro. U stvari, nijedan od 32 šteneta rođenih od naših nazimica nije uginuo u prošloj godini, čime je stopa preživljavanja u posljednjih 12 mjeseci iznosila 93% u poređenju sa 40% prošle godine. Rođena su 52 praseta, a samo 4 su umrla.

Napisao Roger Boraston

Naše iskustvo s uzgojem nazime bilo je toliko dramatično da smo odlučili da će biti od interesa za sve i stoga smo napisali ovaj članak.

Pažnju nam je privukao jedan alarmantan trend, koji smo uočili pri sumiranju rezultata godine. Jedna ženka je pri rođenju izgubila dva mladunca, druga svih šest svojih mladunaca, a treća je rodila prerano i kako to nismo očekivali, ženka je držana u istom kavezu sa mužjakom koji je pobio sva mladunčad nakon što su rođeni (barem pretpostavljamo da je to bio slučaj, pošto su svi mladunci umrli od posljedica napada). Odnosno, stopa preživljavanja mladunaca nije prelazila 40% godišnje. I to ne računajući ženke koje su umrle tokom porođaja. Sigurno je nešto moralo da se uradi!

Prošla je još jedna godina, na kraju nas je prijatelj pozvao iz Velsa da sazna kako mu je ženka koju je ostavio kod nas da se pari sa odgovarajućim mužjakom, pošto nije želio da nabavi mužjaka ove rase. Glas na telefonu je zvučao uznemireno, jer je ovaj čovjek izgubio mnogo svojih ženki i mladunaca u prethodnoj godini, a njegova zabrinutost nije bila neosnovana. Uspio sam odgovoriti da je porod počeo dva dana prije očekivanog datuma, ali je i pored toga ženka rodila četiri zdrava praščića. I majka i djeca su dobro. U stvari, nijedan od 32 šteneta rođenih od naših nazimica nije uginuo u prošloj godini, čime je stopa preživljavanja u posljednjih 12 mjeseci iznosila 93% u poređenju sa 40% prošle godine. Rođena su 52 praseta, a samo 4 su umrla.

Poboljšanje stope preživljavanja novorođenih zamorčića

Želim da pričam o tome kako smo postigli takva poboljšanja.

I za pozadinu svega navedenog i ispod, vratit ću se na vrijeme kada smo prvi put počeli uzgajati zamorce za moju kćer, prije 20 godina. I pored toga što smo ponekad pogriješili, na primjer, u hranjenju, ipak smo u nekim stvarima uspjeli. Često puštamo naše svinje da trče okolo u našoj bašti ili toru. To je održalo nazimice u dobroj formi, a ženke su bez problema rađale jake, zdrave bebe. Ali smo i ženke i mužjake stalno držali zajedno, što je dovelo do ponovnog oplodnje ženke koja je tek rodila, a vrlo često je uginula kratko vrijeme nakon drugog porođaja.

Ova dva parametra (tjelesno stanje i stres) bila su uzrok naših problema kada smo počeli sa uzgojem nazimica za izložbene klase. Kupili smo šupu u koju smo namjeravali smjestiti kaveze koje smo sami napravili. Ali, nažalost, proces izgradnje je počeo nakon što smo počeli s uzgojem i postalo je jasno da je uzrok lošeg oblika nazimica i stresa prenatrpanost postojećih kaveza i odlučili smo se koncentrirati na to.

A događaj koji nas je potaknuo na ovo je kada je moja kćerka Beki dovela na prodaju steonu svinju iz prodavnice kućnih ljubimaca u kojoj radi. Bila je vrlo mlada, nervozna i ne baš zdrava. Smjestili smo je u posebnu prostoriju, hranili je odvojeno, iako je imala priliku da se viđa sa ostalima, a isto tako je samo povremeno puštali da trči sa ostalima. Ubrzo je došla u formu, kao da je stečena iz dobrog vrtića, i lako je rodila svoju djecu. Kada je došlo vrijeme za porođaj, sve je išlo vrlo glatko, a djeca su bila velika i zdrava, što je bilo pomalo iznenađujuće za njenu veličinu i godine.

To se dogodilo neposredno prije našeg „pregleda prostorija“. Izvadio sam sve naše stare kaveze i u onima gdje su pregrade bile čvrste zamijenio sam ih pregradama sa prozorima za svinje da se vide. To je omogućilo našim trudnicama, koje su bile smještene u odvojenim prostorijama, da vide ostale. To nam je omogućilo da odviknemo ženku u ranoj gravidnosti, kada je bila jedva definisana, i da ne zadržimo nazimu s ostatkom do posljednjeg. Postali smo toliko sigurni u ispravnost svojih postupaka da smo jednoj od naših jakih i uhranjenih ženki dopustili da se porodi sa četiri mjeseca, što sebi nikada prije nismo dozvolili, a nismo ni sanjali. Lako je rodila četiri zdrave i snažne bebe. 

Dakle, koji su, po našem mišljenju, bili razlozi za nisku stopu preživljavanja mladunaca u leglu? Evo četiri glavna primjera gdje smo uspjeli riješiti problem na ovaj ili onaj način:

Slučaj jedan

Dve ženke, koje su uvek živele zajedno i bile su veoma druželjubive, parene su sa istim mužjakom, a da ne bi razdvajali drugarice, ostavili smo ih da žive i rađaju se u istom kavezu. Kako se ispostavilo, to je bio uzrok tragedije koja je uslijedila. Prva ženka je bez problema okotila mladunčad, ali su rođene bebe drugu svinju toliko uzbudile da je počela porođaj ranije nego što je trebalo da počne, bezuspješno je pokušavala roditi svoje bebe, nespremne za porođaj, i kao rezultat smo izgubili i ženku i njene mladunčad.

Prva ženka je dojila svoju decu, ali od tada smo saznali da je nemoguće dozvoliti da se dve ženke okote u istom kavezu, jer uvek postoji rizik da nešto krene po zlu. Stoga trudnice smještamo u različite kaveze, omogućavajući im da vide jedna drugu kroz pukotine. Prema našem iskustvu, to ih ni na koji način ne ometa niti šteti.

Slučaj drugi

Majka koja je prvi put rodila rodila je jedno prase, ali ga nije mogla osloboditi porođajnih membrana da bi mogao da diše. Nažalost, stigli smo prekasno da pomognemo. Odmah smo je stavili na parenje sa mužjakom, a to je bio naš jedini slučaj kada je ženka nakon neposrednog ponovnog parenja bez problema rodila zdrava prasad i sama ostala živa.

Slučajevi tri i četiri

Ova dva slučaja se mogu kombinovati: Jedina razlika je u tome što je jedna ženka bila malo prehranjena i pokušali smo da je vratimo u normalu. Možda je jedan od razloga koji ju je doveo do smrti upravo ovaj. U svakom slučaju, izolovali smo dvije ženke od njihovih mužjaka čim smo uspjeli dijagnosticirati njihovu trudnoću. Smjestili smo ih u različite kaveze i odmah primijetili kako su im se apetit i raspoloženje naglo pogoršali, sjedili su sa nosom u kutu i izgledali jako uznemireno i potišteno, te nisu imali nikakvih zdravstvenih problema. Na kraju je jedna ženka, vrlo iskusna i koja se više puta okotila, okotila četiri mladunca, od kojih je samo jedno preživjelo (i to uz našu pomoć), dok je drugo umrlo.

Razlog tome vidimo oštro odvajanje od mužjaka i promjenu u kavezu, tako da sada uvijek, kada želimo da smestimo trudnu ženku, prvo je stavimo u novu sobu sa mužjakom, a kada se navikne malo, stavili smo ga u susjedni kavez.

Odnosno, ispada da izgradnjom prozorčića između kaveza kako bi svinje mogle da vide i međusobno komuniciraju, time rješavamo vrlo važan problem izolacije za gravidne svinje. Neke svinje ohrabruje prisustvo druge djevojke, neke mužjak, a neke grupa životinja. Prisustvo susjeda (komšija) popravlja raspoloženje, iako neke svinje preferiraju usamljenost i neovisno postojanje. U najmanju ruku, takva komunikacija dramatično smanjuje stres tokom trudnoće.

Nakon prebrojavanja svih rođenih, uginulih, kupljenih i prodatih nazimica u našoj odgajivačnici u posljednjih nekoliko godina, shvatili smo da se broj nazimica dosta promijenio, a broj kaveza dosta porastao. Jedna poteškoća sa kojom ćete se stalno suočavati prilikom uzgoja svinja je ta što nikada nećete imati dovoljno slobodnih kaveza! 

© Prevod Aleksandre Belousove 

Želim da pričam o tome kako smo postigli takva poboljšanja.

I za pozadinu svega navedenog i ispod, vratit ću se na vrijeme kada smo prvi put počeli uzgajati zamorce za moju kćer, prije 20 godina. I pored toga što smo ponekad pogriješili, na primjer, u hranjenju, ipak smo u nekim stvarima uspjeli. Često puštamo naše svinje da trče okolo u našoj bašti ili toru. To je održalo nazimice u dobroj formi, a ženke su bez problema rađale jake, zdrave bebe. Ali smo i ženke i mužjake stalno držali zajedno, što je dovelo do ponovnog oplodnje ženke koja je tek rodila, a vrlo često je uginula kratko vrijeme nakon drugog porođaja.

Ova dva parametra (tjelesno stanje i stres) bila su uzrok naših problema kada smo počeli sa uzgojem nazimica za izložbene klase. Kupili smo šupu u koju smo namjeravali smjestiti kaveze koje smo sami napravili. Ali, nažalost, proces izgradnje je počeo nakon što smo počeli s uzgojem i postalo je jasno da je uzrok lošeg oblika nazimica i stresa prenatrpanost postojećih kaveza i odlučili smo se koncentrirati na to.

A događaj koji nas je potaknuo na ovo je kada je moja kćerka Beki dovela na prodaju steonu svinju iz prodavnice kućnih ljubimaca u kojoj radi. Bila je vrlo mlada, nervozna i ne baš zdrava. Smjestili smo je u posebnu prostoriju, hranili je odvojeno, iako je imala priliku da se viđa sa ostalima, a isto tako je samo povremeno puštali da trči sa ostalima. Ubrzo je došla u formu, kao da je stečena iz dobrog vrtića, i lako je rodila svoju djecu. Kada je došlo vrijeme za porođaj, sve je išlo vrlo glatko, a djeca su bila velika i zdrava, što je bilo pomalo iznenađujuće za njenu veličinu i godine.

To se dogodilo neposredno prije našeg „pregleda prostorija“. Izvadio sam sve naše stare kaveze i u onima gdje su pregrade bile čvrste zamijenio sam ih pregradama sa prozorima za svinje da se vide. To je omogućilo našim trudnicama, koje su bile smještene u odvojenim prostorijama, da vide ostale. To nam je omogućilo da odviknemo ženku u ranoj gravidnosti, kada je bila jedva definisana, i da ne zadržimo nazimu s ostatkom do posljednjeg. Postali smo toliko sigurni u ispravnost svojih postupaka da smo jednoj od naših jakih i uhranjenih ženki dopustili da se porodi sa četiri mjeseca, što sebi nikada prije nismo dozvolili, a nismo ni sanjali. Lako je rodila četiri zdrave i snažne bebe. 

Dakle, koji su, po našem mišljenju, bili razlozi za nisku stopu preživljavanja mladunaca u leglu? Evo četiri glavna primjera gdje smo uspjeli riješiti problem na ovaj ili onaj način:

Slučaj jedan

Dve ženke, koje su uvek živele zajedno i bile su veoma druželjubive, parene su sa istim mužjakom, a da ne bi razdvajali drugarice, ostavili smo ih da žive i rađaju se u istom kavezu. Kako se ispostavilo, to je bio uzrok tragedije koja je uslijedila. Prva ženka je bez problema okotila mladunčad, ali su rođene bebe drugu svinju toliko uzbudile da je počela porođaj ranije nego što je trebalo da počne, bezuspješno je pokušavala roditi svoje bebe, nespremne za porođaj, i kao rezultat smo izgubili i ženku i njene mladunčad.

Prva ženka je dojila svoju decu, ali od tada smo saznali da je nemoguće dozvoliti da se dve ženke okote u istom kavezu, jer uvek postoji rizik da nešto krene po zlu. Stoga trudnice smještamo u različite kaveze, omogućavajući im da vide jedna drugu kroz pukotine. Prema našem iskustvu, to ih ni na koji način ne ometa niti šteti.

Slučaj drugi

Majka koja je prvi put rodila rodila je jedno prase, ali ga nije mogla osloboditi porođajnih membrana da bi mogao da diše. Nažalost, stigli smo prekasno da pomognemo. Odmah smo je stavili na parenje sa mužjakom, a to je bio naš jedini slučaj kada je ženka nakon neposrednog ponovnog parenja bez problema rodila zdrava prasad i sama ostala živa.

Slučajevi tri i četiri

Ova dva slučaja se mogu kombinovati: Jedina razlika je u tome što je jedna ženka bila malo prehranjena i pokušali smo da je vratimo u normalu. Možda je jedan od razloga koji ju je doveo do smrti upravo ovaj. U svakom slučaju, izolovali smo dvije ženke od njihovih mužjaka čim smo uspjeli dijagnosticirati njihovu trudnoću. Smjestili smo ih u različite kaveze i odmah primijetili kako su im se apetit i raspoloženje naglo pogoršali, sjedili su sa nosom u kutu i izgledali jako uznemireno i potišteno, te nisu imali nikakvih zdravstvenih problema. Na kraju je jedna ženka, vrlo iskusna i koja se više puta okotila, okotila četiri mladunca, od kojih je samo jedno preživjelo (i to uz našu pomoć), dok je drugo umrlo.

Razlog tome vidimo oštro odvajanje od mužjaka i promjenu u kavezu, tako da sada uvijek, kada želimo da smestimo trudnu ženku, prvo je stavimo u novu sobu sa mužjakom, a kada se navikne malo, stavili smo ga u susjedni kavez.

Odnosno, ispada da izgradnjom prozorčića između kaveza kako bi svinje mogle da vide i međusobno komuniciraju, time rješavamo vrlo važan problem izolacije za gravidne svinje. Neke svinje ohrabruje prisustvo druge djevojke, neke mužjak, a neke grupa životinja. Prisustvo susjeda (komšija) popravlja raspoloženje, iako neke svinje preferiraju usamljenost i neovisno postojanje. U najmanju ruku, takva komunikacija dramatično smanjuje stres tokom trudnoće.

Nakon prebrojavanja svih rođenih, uginulih, kupljenih i prodatih nazimica u našoj odgajivačnici u posljednjih nekoliko godina, shvatili smo da se broj nazimica dosta promijenio, a broj kaveza dosta porastao. Jedna poteškoća sa kojom ćete se stalno suočavati prilikom uzgoja svinja je ta što nikada nećete imati dovoljno slobodnih kaveza! 

© Prevod Aleksandre Belousove 

Ostavite odgovor