“Bojim se pasa!” Kinofobija: šta je to i šta učiniti povodom toga?
Psi

“Bojim se pasa!” Kinofobija: šta je to i šta učiniti s tim?

Za većinu naših čitalaca psi su najbolji prijatelji i članovi porodice. A ljubiteljima pasa je teško zamisliti da postoje ljudi koji se uspaniče pri pogledu na psa. Međutim, to je realnost. Postoji čak i koncept “kinemafobije”. Šta je to i šta učiniti ako se užasno bojite pasa?

Fotografija: google

Šta je kinofobija i zašto se javlja?

Kinofobija je iracionalan, koji prkosi logičnom objašnjenju (kao i druge fobije) strah od pasa. Ovo nije neuobičajeno: 1,5 – 3,5% populacije strahuje od pasa, a najčešće su to mladi ljudi (do 30 godina). U okviru cinofobije, posebna je razlika između straha od ugriza i straha od zaraze bjesnilom.

Vrijedi razlikovati pravu kinofobiju i pseudofobiju. Ovo posljednje je prilično uobičajeno. Pseudostrah od pasa često je karakterističan za psihopate (uključujući sadiste) koji strah od pasa koriste kao izgovor da naude njima ili njihovim vlasnicima. Na primjer, značajan dio takozvanih “lovaca na pse” pripada ovoj kategoriji. A zivoderske sklonosti prekrivene su bolešću.

Islamisti koji pse smatraju "nečistim životinjama" i izbjegavaju ih ne mogu se nazvati ni kinofobičima.

Kinofobija može biti dio drugog mentalnog poremećaja (kao što je šizofrenija).

Prava cinofobija u pravilu ne uključuje agresiju prema životinjama i njihovim vlasnicima – takvi ljudi samo pokušavaju izbjeći kontakt sa psima koliko god je to moguće. Ako imate posla s psihopatom koji se krije iza pseudocinofobije, tada su moguće manifestacije agresije s njegove strane.

Kinofobija je zvanična dijagnoza, koja je u MKB-10 u kategoriji F4 (“Neurotski, stresni i somatoformni poremećaji”), potkategoriji F40 (“Fobični anksiozni poremećaji”).

Fotografija: google

Kinofobija se dijagnosticira ako su ispunjeni sljedeći kriteriji:

  • Manifestacije patološkog straha koje su primarne, a nisu uzrokovane zabludama ili opsesivnim mislima.
  • Anksioznost se javlja samo u prisustvu pasa iu situacijama koje su s njima povezane.
  • Pacijent izbjegava pse i sve što je s njima povezano.
  • Drugih psihopatoloških poremećaja nema.

U pravilu, panični strah od pasa počinje u djetinjstvu i bez adekvatne pomoći može potrajati i u odrasloj dobi. Ali, suprotno uvriježenom mišljenju, napadi pasa rijetko uzrokuju takav poremećaj. Već sam pisao o tome kako se kod djece formira strah od pasa i da li je moguće pomoći djetetu da se nosi s njim, pa se neću detaljnije zadržavati u ovom članku.

Kako se manifestuje kinofobija?

Kinofobija se može prepoznati po sljedećim manifestacijama:

  1. Jaka, uporna i besmislena anksioznost, ne nužno u prisustvu pasa, već ponekad i na sam njihov spomen, pri pogledu na sliku ili čak na zvuk lajanja.
  2. Poremećaji spavanja (poteškoće sa uspavljivanjem, često buđenje, noćne more, čineći strah još intenzivnijim).
  3. Tjelesna nelagoda (znojenje, napetost mišića, drhtavica, bol u predjelu srca, stezanje u grudima, osjećaj nedostatka zraka, suha usta, lupanje srca, vrtoglavica, mučnina itd.)
  4. Budnost, nervoza, razdražljivost, želja da se sve kontroliše.
  5. Osjećaj nadolazeće opasnosti.

Ponekad se javljaju napadi panike, u kojima osoba misli da će umrijeti.

Fotografija: google

Da li se fobija od filma može izliječiti?

Kao i kod mnogih fobija, psihoterapiju i (ako je potrebno) lijekove pomoći, ako ne da se riješite straha, onda barem značajno smanjite intenzitet njegovih manifestacija, a time i poboljšate kvalitetu života. Uostalom, kao i svaka fobija, kinofobija značajno utječe na život osobe i uvodi u njega mnoga ograničenja.

Prije svega, potrebna vam je želja da se riješite takvog stanja. A onda pronađite kompetentnog stručnjaka koji će vam pomoći.

Vjerovatno ćete se morati obratiti psihoterapeutu koji će vam propisati potrebne lijekove, te psihologu koji će provoditi psihoterapiju (uglavnom tehnikom desenzibilizacije).

Nemoguće je izliječiti kinofobiju bez pomoći stručnjaka. Ali postoji načine za ublažavanje i ubrzati oporavak.

  • Promjena ishrane. Namirnice koje sadrže veliku količinu ugljikohidrata pomažu u proizvodnji triptofana, koji se zauzvrat pretvara u hormon zadovoljstva – serotonin.
  • Smanjenje opterećenja, povećanje odmora, promjena aktivnosti.
  • Fizičke vježbe. Fizička aktivnost je odličan način da se nosite sa anksioznošću. Plivanje ili duge šetnje su odlične.
  • Mala zadovoljstva za sebe. Obavezno nađite vremena za ono što vam donosi zadovoljstvo. Možda je vrijeme da se odlučite za hobi ako ga već nemate?
  • Časovi meditacije.

Ponekad se savjetuje onima koji se boje pasa da „klinom izbiju klin“ i nabave psa. Međutim, ovakav način suočavanja s kinofobijom ne pomaže uvijek i može uzrokovati pogoršanje stanja, pa prije nego se odlučite na takav korak i postati vlasnik psa, ipak se trebate posavjetovati sa specijalistom.

Ostavite odgovor