“Prije susreta sa škotskom mačkom smatrala sam se nepopravljivom psećom damom”
Članci

“Prije susreta sa škotskom mačkom smatrala sam se nepopravljivom psećom damom”

I nisam mogao zamisliti da će mačka živjeti u kući

Uvek sam bio ravnodušan prema mačkama. Nije da mi se nisu svidjele. Ne! Divna pahuljasta stvorenja, ali nije se pojavila pomisao da sebi nabavite jedno.

Kao dijete sam imao dva psa. Jedan je meleš pinčera i patuljaste pudlice po imenu Partos, drugi je engleski koker španijel Lady. Oboje su mi se svidjeli! Inicijativa da nabavim pse bila je moja. Roditelji su se složili. Zbog godina sam samo šetao sa psima, sipao hranu, ponekad češljao dugodlaku gospođu. Sjećam se kada se razboljela, sama sam je odvela u kliniku... Ali glavna briga o životinjama bila je, naravno, na mojoj majci. U djetinjstvu smo imali ribu, u kavezu je živio pupavac Carlos, koji je čak i pričao! I kako!

Ali nije bilo govora o nabavci mačke. Da, i nikad nisam htela.

Kada sam odrastao i imao porodicu, djeca su počela tražiti kućnog ljubimca. I sama sam htjela da smiješna vunena lopta živi u kući.

I počeo sam da čitam o različitim rasama pasa. Na osnovu opisa karaktera konjskih repova, veličina, recenzija vlasnika, najviše su se svidjeli briselski grifon i standardni šnaucer.

Psihički sam bio spreman da nabavim psa. Ali ono što ju je zaustavilo je to što je previše vremena provodila na poslu. Plus česta poslovna putovanja. Shvatio sam da će glavni teret odgovornosti pasti na mene. I kako će psu biti dosadno da bude sam kod kuće 8-10 sati dnevno.

A onda je iznenada došlo do sastanka koji je preokrenuo moj pogled na svet. I mislim da se to ne bi moglo dogoditi.

Poznanstvo sa škotskom mačkom Badi

Kao što sam rekao, ja nisam mačka. Znao sam da postoje sijamske, perzijske rase… Vjerovatno, to je sve. A onda zbog društva dolazim u posjetu prijateljima prijatelja. I imaju zgodnu škotsku fold mačku. On je tako važan, hoda mirno, oholo okreće glavu… Čim ga je ugledala, zanijemila je. Nisam ni znao da postoje ovakve mačke.

Začudilo me što dozvoljava da ga maze čak i stranci. A krzno mu je tako gusto i mekano. Pravi antistres. Općenito, nisam napustio njihov Badi.

Nakon toga je svima pričala o njemu: mužu, djeci, roditeljima, sestri, kolegama na poslu. I samo je pitala: jesu li prave mačke takve? I, naravno, tada se već pojavila misao: želim ovo.

Svidjelo mi se što su mačke samodovoljne životinje

Sve više sam počeo čitati različite članke o mačkama. Sviđali su mi se i ruski bluz i kartezijanski… Ali Scottish Foldsi su bili van konkurencije. U šali je počela da govori mužu: možda ćemo dobiti mačku – meku, pahuljastu, veliku, debelu. I moj muž je, kao i ja, bio prilagođen psu. I nije ozbiljno shvatio moje prijedloge.

I ono što mi se svidjelo kod mačaka je to što nisu toliko privržene osobi kao psi. Mogu bezbedno da ostanu sami kod kuće. A čak i da idemo negde (na odmor, na selo), imalo bi ko da pazi na mačku. Imamo odlične odnose sa komšijama. Bez problema bi nahranili našeg ljubimca, uveče bi ih vodili kod njih da mu ne bude toliko dosadno. Generalno, sve je išlo u prilog osnivanju mačke.

Odabrali smo mače za svekrvu

U novogodišnjoj noći posjetili smo moju svekrvu. I žalila se: bila je usamljena. Dođeš kući – stan je prazan… Ja kažem: „Pa nabavi psa! Sve je zabavnije, i podstrek da se ponovo izađe na ulicu, a ima o kome da se brine. Ona, nakon razmišljanja, odgovara: „Pas – ne. Još radim, kasnim. Zavijaće, nervirati komšije, grebaće vrata... Možda bolje od mačke...”

Srećem prijatelja za nekoliko dana. Ona kaže: „Mačka je rodila pet mačića. Sve su demontirane, jedna je ostala. Pitam rasu... Scottish fold... Dječak... Umiljat... Ručni... Obučen u leglu.

Pitam: “Stigle su fotografije. Moja svekrva želi da dobije mačku.

Uveče prijatelj pošalje fotografiju mačića, a ja razumem: moje!

Zovem svekrvu, kažem: "Našla sam ti mačku!" A ona mi je rekla: „Jesi li luda? Nisam pitao!”

A beba mi se već svidjela. Čak se i ime pojavilo samo po sebi – Phil. I šta je trebalo učiniti?

Poklonila mače svom mužu za rođendan

Fotografiju mačića u mom telefonu vidio je najstariji sin. I odmah sve shvatio. Zajedno smo počeli da nagovaramo mog muža. I odjednom naišao na nepremostivi otpor. Nije želio mačku u kući – to je sve!

Čak smo i plakali…

Kao rezultat toga, poklonila mu je mačića za rođendan uz riječi: „Pa ti si ljubazna osoba! Zar se ne zaljubiš u ovo malo bezopasno stvorenje? ”Muž će dugo pamtiti poklon 40 godina!

Filemon je postao univerzalni favorit

Na dan kada je trebalo da dovedu mače, kupila sam poslužavnik, činije, grebalicu, hranu, igračke… Muž je samo pogledao i ništa nije rekao. Ali kada je Filya izašla iz nosača, njen muž je prvo otišao da se igra s njim. I sada, sa zadovoljstvom, baca sunčeve zrake na mačku i spava s njim u zagrljaju.

Djeca vole mačke! Istina, najmlađem sinu, koji ima 6 godina, previše je žao Fila. Nekoliko puta ga je ogrebao. Objašnjavamo djetetu da je mačka živa, boli je, neugodna je.

Svima nam je jako drago što Filya živi sa nama.

Njega škotske fold mačke

Briga o mački nije teška. Svaki dan – svježa voda, 2-3 puta dnevno – hrana. Vune od njega, naravno, mnogo. Morate češće usisavati. Ako ne svaki dan, onda barem svaki drugi dan.

Čistimo mu uši, brišemo oči, sečemo kandže. Dajemo pastu protiv vune, gel od glista. Perite zube vašoj mački jednom sedmično.

Kupao se jednom. Ali to mu se nije mnogo dopalo. Mnogi ljudi kažu da mačke ne treba kupati: one se ližu. Pa razmišljamo, kupati se ili ne kupati? Ako je pranje veliki stres za životinju, možda je bolje ne izlagati mačku tome?

Kakav je karakter Scottish Folda

Naš Filimon je ljubazna, pitoma, privržena mačka. Voli da ga maze. Ako želi da ga se pomiluje, dolazi sam, počinje da tutnja, stavlja njušku pod ruku.

Dešava se da usred noći skoči do mene ili do mog muža na leđa ili na stomak, prede, prede i ode.

Voli društvo, uvek je u prostoriji u kojoj se ta osoba nalazi.

Znam da se mnoge mačke penju na stolove, radne kuhinjske površine. Naš nije! A namještaj se ne kvari, ništa ne grize. Najviše što može da uradi je da razmrsi rolnu toalet papira ili pocepa vreću koja šušti.

Kakve su se smiješne priče dogodile mačku Filimonu

Prvo, reći ću da je naša mačka sama po sebi velika radost. Gledaš ga, i duša ti postaje topla, mirna, radosna.

Ima vrlo smiješan izgled: široku njušku i stalno iznenađen pogled. Kao da pita: kako sam se našao ovdje, šta da radim? Gledaš ga i nehotice se nasmiješiš.

A čak i kada se zeza, kako ga možete grditi? Malo izgrdi: “Phil, ne možeš uzeti toalet papir! Ne možete se penjati na policu sa paketima!” Čak ga i muž bez straha grdi: "Pa šta si uradio, krznena njuška!" ili “Tako ću sada kazniti!”. Jedino čega se Filimon boji je usisivač. 

Kad sam došla iz radnje, pašteta je ispala iz torbe. I gdje je otišao? Pregledao sam cijelu kuhinju i nisam ga našao. Ali noću ga je Fil pronašao! I šta je upravo uradio s tim. Nije ga pojeo, ali je kandžama probušio omot. Miris jetre mu nije dozvolio da baci nalaz. Tako je mačka jurila paštetu do jutra. A onda se malo držao na šapama, zaspao u hodu i u za njega neobičnim položajima. Tako umoran!

Kako se mačka nosi sa usamljenošću?

Phil mirno ostaje sam. Općenito, mačke su noćni predatori. I naš šeta noću, penje se negde, nešto šuška. Najprometnije doba dana je rano jutro. Na posao ustajem u 5.30 – 6.00. Juri po stanu, trči mi u noge, budi moju djecu i muža sa mnom. Zatim se naglo smiri i nestane. I spava skoro cijeli dan.

Ljeti, kada smo išli na vikend za vikend, zamolili su komšije da čuvaju mačku. Dobro ih poznaje i rado ih posjećuje. 

Dugo vremena dok nismo otišli. A kad bude potrebno, zamolićemo baku da se useli kod nas, ili ćemo se opet obratiti komšijama. Ne vodimo mačku sa sobom, kako sam pročitao, a veterinar je potvrdio da je kretanje za mačke veliki stres. Mogu se razboljeti, početi obilježavati itd. Mačke su jako navikle na svoju teritoriju.

Ako odemo na dan-dva, Filya se dosađuje. Po povratku se mazi, ne napušta nas. Penje se na trbuh, izlaže njušku za maženje, nježno dodiruje lice šapom bez kandži… Često šapama mazi glavu.

Koji vlasnik je prikladan za škotsku fold mačku

Debeli, mršavi, mladi, stari…

Ozbiljno, svaka mačka ili pas će imati vlasnika koji ga voli. Ako čovjek voli životinju, brine o njoj, sažali se na nju, ovo će biti najbolji vlasnik.

I san ostaje san

Ali, iako sada imamo najbolju mačku na svijetu, san o psu nije nestao. Uostalom, mnogi ljudi žive zajedno – mačke, psi, papagaji, kornjače…

Mislim da ćemo dobiti standardnog šnaucera za mog muža sa 45 godina!

Fotografija iz porodične arhive Ane Migul.

Ostavite odgovor